Most između filologije i ERP-a

Kako je magistrica češkog i turskog jezika postala ERP specijalistica i što joj je u tome pomoglo?

Kad ljudima kaže da je magistrirala češki i turski jezik i književnost, a danas radi kao ERP specijalistica, reakcija je uglavnom ista: zbunjenost. Svi žele znati kako se od filologije stiže do poslovnih sustava, industrije koja s njezinim studijem nema gotovo nikakvih dodirnih točaka. Odgovor je manje dramatičan nego što se čini. Prijelaz nije bio slučajnost za našu Mihaela Korman Koren, nego plod radoznalosti i dodatne edukacije.

Prijelaz koji je bio plan

Na jednom od prethodnih poslova počela se zanimati za poslovne sustave i istraživati mogućnosti. Odlučila se dodatno educirati i potraga je imala pozitivan ishod. Ono što je naučila na filologiji nije ostalo iza nje.

Humanističke i društvene smjerove, kaže, obilježava naglasak na komunikaciji, jezičnom izražavanju, razumijevanju poruke i traženju uzoraka, a to su vještine koje svakodnevno koristi. Posao konzultantice, objašnjava, primarno je rad s ljudima: komunikacija, razumijevanje složenih tema i prepoznavanje ključnih poruka u razgovoru s klijentima i kolegama.

Prvi dan: "Nimalo spremna"

Na pitanje je li se osjećala spremno na prvi dan kao juniorka odgovara iskreno: nimalo. Imala je malo samopouzdanja jer je sve bilo novo, a bojala se da će je kolege podcjenjivati zbog drukčije pozadine. Bila je okružena ljudima s dugogodišnjim iskustvom i imala dojam da će joj trebati nekoliko godina da svlada sve što treba. Na kraju je shvatila da ništa nije nemoguće ako postoji volja i posvećenost.

Najveće iznenađenje bilo je koliko se u ERP-u ništa ne smije zanemariti. Poslovni procesi međusobno su isprepleteni, a neki "pucaju" već u prvom koraku, dok se posljedice vide tek na kraju. Zato je potrebno puno analize, testiranja i promišljanja o svim mogućim scenarijima da bi nešto "samo" radilo.

Učenje kroz projekte

U samo dvije godine prešla je put od juniorke do pozicije ERP specijalistice s koje može pomagati mlađim kolegama. Kao presudno izdvaja sudjelovanje na projektima umjesto pukog promatranja iskusnijih kolega. Aktivna uključenost stvara osjećaj odgovornosti koji tjera na razmišljanje o svim scenarijima, testiranjima i pronalasku nedostataka te osmišljavanje rješenja za situacije koje nisu "out of the box".

Prekretnicu ne veže uz jedan trenutak: svaki je projekt drukčiji i nosi vlastite izazove, a tek se zajedno slaže cijeli mozaik. Slično je s radnim danom. "Tipičan" je izraz koji u ovom poslu ne poznaje. Svaki dan počinje planom, a završi potpuno drukčije, što je, kaže, njegova čar. Dan ispunjavaju telefonski pozivi, analize prijava, testiranja, pisanje specifikacija za razvoj, konzultacije s kolegama, pregled planova i planiranje.

Najviše je i dalje vesele rješenja koja su klijentu prihvatljiva i skraćuju njegov dosadašnji način rada, a pritom zadovoljavaju sve nužne kriterije. Svojim najvećim uspjehom smatra procese koji uspješno funkcioniraju zahvaljujući dobro postavljenom sustavu.

Podrška mlađim kolegama

Ulogu mentorice ne prisvaja olako i ne usuđuje se sama sebe tako nazvati. Podučavanje joj, međutim, nije strano jer je slične uloge imala i na ranijim poslovima. I dalje uči kako dati sažet odgovor i slikovito objasniti složenu temu nekome tko se s njom susreće prvi put.

Smatra da je ključno razumjeti kako kolega razmišlja i kojim putem dolazi do pitanja. Često joj se dogodi da misli da razumije pitanje, a ispostavi se da je riječ o nečemu sasvim drugom. Zato je važno aktivno slušati i ne pretpostaviti prerano da zna odgovor.

Novoj kolegici ili kolegi najprije želi pokazati zanimanje, pristupačnost i spremnost na pomoć, bez obzira na to zna li odgovor ili ne. To je, vjeruje, temelj dobre suradnje i otvorene komunikacije. Ne želi ni davati prekratke odgovore, nego usmjeriti i potaknuti na razmišljanje. Ako nova osoba ponavlja pogreške kakve je i sama činila, upozori je.

"Na njima je da odluče hoće li poslušati savjete, a na meni je da ih upozorim na stvari na kojima sam se i sama opekla."

Pitanje što kolege na njoj najviše cijene prepušta njima. Zato priznaje da je i sama puno naučila iz svakog odnosa: nova osoba donosi novu perspektivu, nova pitanja i nova rješenja.

Savjeti za one koji razmišljaju o prelasku

Onima koji se osjećaju "premladima" ili "nedovoljno iskusnima" poručuje da se riješe takvih misli i okušaju u onome što ih privlači, jer svatko može savladati bilo koje područje ako ga dovoljno zanima.

Ravnotežu između tehničkog znanja i "mekih" vještina jasno opisuje. Tehničko je znanje primarno važno u internoj komunikaciji s kolegama, dok su meke vještine ključne s klijentima koji ne poznaju tehničku pozadinu, ali odlično poznaju svoje procese. Njih ne treba bombardirati stručnim terminima, nego ih pitati što rade, kako rade i kako bi htjeli raditi.

Kad se isključi iz posla

Slobodno vrijeme provodi dinamično. Za jedan vikend isplanira toliko aktivnosti da ih za tjedan dana ne bi stigla sve odraditi. Najviše voli šetati, planinariti, putovati, kuhati i družiti se s dragim ljudima. Dan ne može zamisliti bez jutarnje kave.

Mnoge će iznenaditi da voli i samoću. Ostavlja dojam velike ekstrovertkinje, ali jako cijeni trenutke kad može biti sama i posložiti misli.

Od jezika koje je studirala drži se jednog izraza: turskog izraza Kolay gelsin!, koji je teško prevesti na hrvatski. Najbliže je, kaže, "Neka ti je lak rad!"

Što slijedi

U budućnosti želi doći do razine na kojoj će samostalno voditi projekte: planirati, isporučivati, organizirati tim i aktivnosti. Taj je cilj ujedno i njezin odgovor na pitanje gdje se vidi za pet godina.

Mi je u budućnosti vidimo upravo ondje gdje i ona sama sebe vidi: na čelu projekata, s timom koji uči od nje, a s kojim i ona nastavlja učiti. A do tada joj, u najboljem duhu jezika koji je studirala, želimo jedno: Kolay gelsin, Mihaela!